Tek neophodan broj likova potrebnih za analizu interpersonalnih odnosa čine okosnicu filma "Interiors". Oko kamere se može posmatrati dvojako, kao poetski glas autora ili vitalni lik filma po imenu Eva (Geraldine Page). Uvodni kadrovi pozivaju gledaoca da kao gost zađe u Evin minimalistično uređeni dom. Svaki član njene porodice se na svoj način bori sa separacijom. Tako se Joey (Mary Beth Hurt) i Renata (Diane Keaton), Evine kćerke, grčevito drže za prošlost obojenu majčinim psihičkim slomovima, izbivanjima od kuće i očekivanjima koje je postavljala pred njih. Kao i lik njihovog oca Arthura (E. G. Marshall), Renata i Joey su u odvojenim a gotovo identičnim kadrovima predstavljene gledaocima posmatrajući statični prizor kroz prozor. U tim kadrovima se oko kamere može poistovjetiti s Evom čiji lik ih svakodnevno obuzima. U kratkoj sceni Evine vožnje taksijem ona posmatra smjenu slika sa ulica kroz prozor što potvrđuje tezu da Eva obuzima svaki trenutak filma kao što obuzima i svoju djecu. Njen unutrašnji svijet je raznolik i nestabilan. Tako je Eva trenutno suicidalna, a Renata i Joey skoro pa posustaju pod pritiskom zajedničke uloge skrbnika sopstvene majke.

Primjetno je da je detaljna karakterizacija likova u ovom filmu vodilja za poimanje kompleksnosti njihovih uzajamnih odnosa a i tipova mentalnih stanja u kojima se nalaze. Recimo, u posljednjem iz niza uvodnih kadrova, u staklu okvira slike na zidu se vidi obris Joey koja laganim korakom ulazi u kadar. Ona zalazi u prostor koji je njena majka uredila i gdje je Joey odrasla. Time se svjedoči njeno individualno kretanje u životu oblikovano utjecajem Eve. Ime lika njene majke i materijalno označava glavnog krivca postanka Joey. Tema majčinstva je suptilno istražena kroz film. Na primjer, Joey se užasava od pomisli da na svijet dovede još jednu osobu koja će se mučiti s konceptualizacijom svog iskustva. Joey je nesigurna u to što želi biti, neprestano težeći prema novoj verziji sebe. Beskrajne mogućnosti za kreativno izražavanje joj stvaraju netrpeljivost i drže u liminalnom vremenu. S druge strane, Renata je ostvarena pjesnikinja i majka jednog djeteta koju lomi pomisao na smrtnost. Konačnost kao fundamentalna osobina svakog živog bića je ono s čim se Renata teško miri. Scene njenih posjeta psihoterapeutu pružaju uvid u njen interijer. Renata je u tim scenama zamišljena, ranjiva i usredotočena na svoju nutrinu. Prevladavajuće misli o besvrhovitosti humanog dijela sebe je prisiljavaju da se fokusira na svoje tijelo i da ga posmatra kao meso koje se samo trenutno pokreće. U njenom slučaju, problem smrtnosti je onaj koji briše smisao kreativnog rada. Ona se pita o svojoj umjetničkoj ostavštini i uopšte o bilo kakvoj potrebi za stvaranjem i objavljivanjem bilo čega. Upoređujući karakterizaciju Joey i Renate vidi se da su one jedna drugoj okrenute poput odraza u ogledalu. Dok se Joey bori sa izražavanjem ali čini pragmatičnu prisustnost u životu svoje majke, Renata se bori sa svrhom svog izražavanja jer je njegovom tehnikom već ovladala. Obje imaju naboj za razumijevanjem ispravnog načina konceptualizacije svog iskustva (gdje se ispravnost treba shvatiti kao krajnje relativan pojam), što uključuje moralnost i svrhovitost radnji. S obzirom da one za svoju majku predstavljaju fizičku ostavštinu u svijetu, Eva je dominantni izvor emotivnih, intelektualnih i estetskih vrijednosti u njihovom životu.

Evin glavni zadatak je prenošenje svoje spoznaje na kćerke. Ona u jednoj sceni nenajavljeno zalazi u fizičke interijere koji pripadaju Joey, donosi skupocjenu vaznu, te predlaže daljnja renoviranja stana - poput lakiranja podova, zamjene lampi i postavljanja novih ukrasa. Vjerovatno svjesna da je već decenijama u mentalnoj rasijanosti i da se to odrazilo na njene kćerke, Eva insistira na redu i periodičnim novinama u interijerima svoje djece. Dok je u Joeyinom interijeru, ona vodi povjerljivi razgovor o svojoj nadi za obnavljanjem odnosa sa mužem. U tom prikazaom periodu, Eva i Arthur su u procesu separacije. Režiser kao poetski glas vođenu naraciju postiže subjektivnim položajima kamere. Odnosno, tokom razgovora o separaciji, Joey fizički izlazi iz kadra, ostavljajući Evu da sjedi i uznemirena bude centar kadra. Time se Eva i njen problem sa separacijom ističe jer se razgovor sa Joey nastavlja iako je ova druga van kadra. Signalizira se da je Joey pomirena sa separacijom svojih roditelja barem u većoj mjeri nego Eva. Taj problem je dotiče posredno (u pitanju nije Joeyin brak) pa se zato ona uspijeva postaviti kao savjetodavac. Takvoj praksi je slična Evina lakoća pri odabiru elemenata interijera svojih kćerki, što označava Renatino i Joeyino odlaganje suočavanja sa vlastitim brigama. Između ostalog, tokom scene gdje Arthur saopštava sklapanje braka sa izabranicom Pearl (Maureen Stapleton), Renata daje svoj blagoslov bez oklijevanja, dok se Joey nalazi uvrijeđenom. Ova neočekivana reakcija Joey narušava praksu neizazovnog rukovođenja posredovanim problemima, što nagovještava postojanje različitih prostorija unutar osobnih interijera likova u filmu. Najupečatljiviji dokaz za to je Frederickov (Richard Jordan) seksualni nasrtaj, tj. pokušaj silovanja Evine treće kćerke Flyn (Kristin Griffith), uspješne glumice u B-filmovima. Renatin muž Frederick je pisac koji se u dotadašnjim situacijama u filmu ponašao miroljubivo. Uz to, Flynina ovisnost o kokainu je još jedna neočekivana prostorija u koju se zalazi pri kraju filma. Tako je Evin bezuspješni pokušaj samoubistva očekivan jer ona ne pokazuje ni emotivnu ni intelektualnu ponositost pred svojom porodicom. To je ono što je bitno razlikuje od ostalih likova.

U gotovo dizajnerski uređenim interijerima, Eva je nepredvidiva figura. Njen lik se može shvatiti kao postepeno utišavanje ili decrescendo (vjerovatno je ovo i razlog zašto podložne muzike u filmu nema sve dok se ne organizuje svadba Pearl i Arthura) i poistovjetiti s likom Pearl koja je u tom smislu postepeno pojačavanje ili crescendo. Njih obje svojim različitim tehnikama zahvataju svijet i vrše već spomenutu konceptualizaciju. Pearl nosi odjeću živopisnih boja, gaji strast prema skupljanju afričkih skluptura i obavještava Evinu djecu, zetove, i Arthura da će preurediti Evinu kuću na obali. Priznaje da ne čita mnogo ali da to zato nastoji nadomjestiti putovanjima. Usred intelektualne debate tokom večere kod Renate, ugao kamere koji personificira Evu je postavljen van stola, mirno osmatrajući kako većina stvari koju Pearl izgovori ili uradi nije u skladu s onim šta njena porodica smatra vrijednim. Pearl tako stoji za tjelesnost, dok Eva stoji za preintelektualizaciju.

Moj dojam je da su i Eva i Pearl okrenute jedna drugoj kao odrazi u ogledalu, poput Renate i Joey, jer i jedna i druga u sebi drže isti naboj - ljubav prema istom čovjeku. Eva nastoji nemirom u sebi ovladati uređivanjem fizičkih prostora i odabirom vizuelno umirujućih tonova poput boje bjelkosti. Arthur, kćerke i zetovi kroz cijeli film nose odjeću upravo tih boja, potencirajući očigledan utjecaj Evinog unutrašnjeg i vanjskog portreta. Njena sklonost ka vaznama mliječne boje metafora su za njenu pojavu naizgled stamene žene ali nadasve krhke osobe. Evina djeca se ponašaju kao njen produžetak jer ne bivaju oslobođeni od njenog utjecaja sve dok ona ne uroni u nemirno more jednom zauvijek. Napomenuću da kompletna scenografija sadrži nekoliko ogledala kao podsjetnike da je suočavanje sa separacijom spas. Jedino se Pearl u sceni vjenčanja pogleda u ogledalo i zadrži pred svojim odrazom s kojim je u miru. Nakon što prouzrokuje lomljavu jedne od Evinih vazni, ona priprema njenu porodicu i gledaoce na Evin konačni izlazak iz fizičkih interijera svijeta i prepuštanje svojoj bolesti. U sceni Evinog samoubistva Joey priskače u pomoć. Ona ulazi u more ali bude spašena i preživi. Prihvatajući čin svoje majke Joey se oslobađa od Eve i odobrava Pearl kao novu majčinsku figuru. More kao izvor nepredvidivosti prisutne opasnosti koja može progutati njihovu kuću na obali u svakom trenutku je znak Evine svijesti a i integralni skriveni element posljednjeg kadra filma gdje se sve Evine kćerke okupljaju pred prozorom i gledaju u istom pravcu, spremne da nastave svoje puteve.

Autorica: Lemana Filandra
11. septembar, 2019.