"Ubij ili ćeš biti ubijen" je jedan od najčešće citiranih zakona prirode. Film "Natural Born Killers" analizira načine razaranja prirode, misleći na prirodni okoliš i pojam ljudske prirode na kakav se inače naviklo. Likovi i njihova djela se mogu shvatiti kao karika u lancu prirode koja se pokazuje kobnom za ostatak njenih stanovnika. Organizacija života je jasna - biljnom i životinjskom svijetu su najbliži oni koji je najviše poštuju. Kada Mickey (Woody Harrelson) ubije indijanskog šamana (Russell Means), on tek tada osjeća da je počinio moral prijestup. Preciznije, ubistvo šamana koji je mirno iščekivao svoju smrt i uspijevao da bude prijatelj s otrovnom zmijom, tj. prihvatio demona kojeg otjelovljuje Mickey, je u njegovim očima produžetak prirode koju Mickey smatra svetom. Ovo ubistvo je samo jedno u nizu razjarenih izljeva nasilja čiji su najpopularniji počinitelji Mickey i Mallory (Juliette Lewis), a nalazi se tačno na sredini filma. Nakon toga se njihova situacija znatno mijenja. Naime, nakon što se Mickey svjesno pokaje policija hapsi i njega i Mallory, pa svojevrsna diskusija o porijeklu zla u ljudima postaje fokus filma do njegovog kraja. Na taj način se može povući crta razgraničenja unutar toka radnje filma koji problematizira nasilje.

Da li se nasilje relativizira ad infinitum ili se ipak određuje krovna granica moralnog je na samom gledaocu da odluči. Na ovom mjestu bih spomenula izuzetno dinamičnu smjenu kadrova i rakursa snimanja likova. Od samog početka filma, avantura protagonista je posvećena smrti ili njihovom glavnom afrodizijaku. Ona je ispresijecana kadrovima američkih pejzaža, beskrajno dugih magistrala, organizama u fazi raspadanja, reklama, popularnih ličnosti iz svijeta politike i umjetnosti, a posebno Richarda Nixona, sinonima predsjedničkih laži i društvene realnosti koja nije realna. Mickey i Mallory su najupečatljiviji likovi u filmu koji se ne skrivaju. Oni doslovno ne skrivaju svoja djela jer pronalaze užitak u njihovom obznanivanju i javnom prepričavanju, ali vidljivo je da oni žele sakriti svoju tačnu lokaciju. Uz sve to, pokušavaju pobjeći od društva time što se nalaze na neprestanom putovanju po Americi, u autu koje je u nekim scenama stilizirano namješteno u filmski studij da bi se možda naglasila višestruka uloga društva koje im je obezbijedilo i pripremilo poriv za ubijanjem. Njih dvoje rijetko silaze sa magistrale da bi istražili prirodu, što indicira da od društvenih utjecaja ne mogu nikada pobjeći koliko god se trudili. Primjer za to je kadar divlje prirode pored rijeke u koji se usijeca industrijski most. To je scena gdje Mickey deklariše oslobođenje od društveno kreiranog rituala vjenčanja, te izmišljajući svoja pravila, proglašava Mallory i sebe bračnim parom. Dakle, čini se da je suptilni komentar režisera filma da su Mickey i Mallory, iako moralni prijestupnici, ipak uvijek u određenom kontekstu jer tu vrijednosti nastaju i obitavaju.

Život van konteksta društvenog se u filmu definiše kao pusta želja ali i glavno htijenje Mickeya i Mallory. Po mom mišljenju, priroda se uobičajeno stavlja u suprotnost sa konvencionalno shvaćeno materijalnom kreacijom - što bi se na prvi pogled moglo iščitati iz filma. Recimo, snažna kritika negativnog utjecaja medija, kulture brze hrane i zaslijepljenosti senzacionalizmom je jasno prožeta kroz cijeli film i tome nema dvojbe. Tako scena gdje se Mickey u motelskoj sobi priprema da siluje jednu od svojih brojnih žrtava dok istovremeno gleda i kritikuje jednu od scena nasilja iz filma "Scarface" je ono na što većina gledaoca obrati pažnju "na prvu". Ja bih rekla da kritika još više zadire u pitanje te da preispituje mogućnost rađanja zla u prirodi koja služi kao podmet svemu onome što se definisalo i definiše jezikom, smislilo i smišlja uz pomoć mašte i proizvelo i proizvodi alatom. Svaki primjer akcidentalnih elemenata koji naliježu na podmet prirode jesu ono što stoji u motivu djela Mickey i Mallory. Važno je naglasiti da se iz filma teško može razaznati ukliješteno mjesto početka nasilja u svijetu jer se čini da se taj pojam u praktičnom smislu prelijeva iz konteksta u kontekst. Na simboličkom nivou, kadrovi krvi koja ili štrapa ili lije ili šikti po proizvodima ljudske kulture koji su limitirani, sortirani, nazvani, itd. podsjeća da je nasilje momenat koji ne mora nužno voditi ka destrukciji. Na primjer, u sceni materijalnog i moralnog rasula zatvora, Mallory savjetuje Mickeya da poginu čineći ono što najviše vole a to je da ubijaju da bi umrli i postali slobodni. Evidentno je da Mallory često metaforički naginje k prostoru izvan onoga u kojem jeste, a najčešće su u pitanju mistični predjeli poput neba sa anđelima i smrti koja bi značila novi život za njih dvoje. Najočigledniji razlog tome je njeno iskustvo seksualnog, fizičkog i psihičkog nasilja od strane sopstvenog oca. Njena želja da uvijek bude na drugom mjestu je vjerovatno njena odluka da potisne traumu. Mallory na nasilje odgovara direktnim nasiljem te ostaje zatočena u dimenziji koja je prenapučena onim što joj se dogodilo do jučer kao i onim čemu je izložena sada, samim time što živi u periodu gdje je moguće nasilje učiniti dovoljno glamuroznim da bi se njegovi efekti umanjili, zaboravili ili izbrisali pažljivo iskontrolisanim materijalom kojem se ljudi izlažu svojom voljom ili nečijom tuđom. Upadna je scena koja se dešava tokom pauze prilikom Mickeyevog intervjua u zatvoru. Tu Mickey zabavlja okupljene policajce i predstavnike medija anegdotama i šalama koje sugerišu minimiziranje nasilja. Sami čin familiziranja sa masovnim ubicom se može smatrati za opravdanje ili ignorisanje onoga što se dogodilo do jučer - zločina koji je fakat. Drugačije rečeno isto - može se pomisliti da intenzivno nasilje poništava primjere nasilja koji su se već dogodili, pa na kraju nasilje iščezava iz poimanja očekivanog ljudskog ponašanja koje se karakterizira zlim.

Mickey i Mallory opravdavaju svoj životni rezon proživljenim traumama iz djetinjstva što predstavlja generalizaciju profila zločinaca. U isto vrijeme, to je i prejudiciranje budućeg moralnog sklopa svih žrtava koje su iskusile isto. S druge strane, lik licemjernog detektiva Jacka (Tom Sizemore) pojašnjava svoj interes za zločine na sličan način. Posmatrajući sebe kao kvaran organizam koji ne može ništa drugo već ići u sunovrat, on razumije zašto su Mickey i Mallory hladnokrvne ubice i stavlja se u ravan sa njima. Također, lik novinara Waynea (Robert Downey Jr.) brani Mickey i Mallory dajući im na važnosti jer ih vidi kao Adama i Evu koji su počinili prvi grijeh iz neznanja. Sukladno tome, lik novinara smatra da niko nije rođen zao već da je naučio da bude takav. Čak se ovaj lik kao metafora za medije tokom pobune u zatvoru nađe na strani ubica. Poruka je i više nego očigledna, ali analiza ide još dublje od toga. Različiti uglovi kamere koji se smijenjuju unutar jedne scene reflektiraju mnoštvo pogleda na jednu te istu stvar. Tako ubistvo prestaje biti taboo jer je zabilježeno kamerom. Uz to, kadar "Coca-Cola" reklame nalaže da ono što je ugodno i dobro je ugodno i dobro za sve. Mickey i Mallory su primjeri da to nije uvijek tako. A zašto to nije tako, neće se nikada u potpunosti dokučiti i ostaće otvoreno za dodatne diskusije, što ovaj film čini relevantnim u svako doba.

Autorica: Lemana Filandra
5. septembar, 2019.