The Room Next Door (2024)
Nije istina da se za smrt ne može pripremiti. Njena vječna iznenadnost može se ulomiti na vrijeme da bi se s njom suočilo kao sa starim prijateljem. Primiče se ona kroz cijeli život, znamo za nju, a ona nas s puno razumijevanja čeka. Čini se da lik Marthe (Tilda Swinton) o smrti zna malo više od drugih.
Ex Machina (2014)
Funkcioniranje ili nefunkcioniranje po unesenom algoritmu je upravo ono što produbljuje diskusiju o inherentnosti jezika. Na primjeru filma "Ex Machina", svijet kao slučaj o kojem se govori, u kojem se djeluje, i na kojeg se djeluje, kao i automatizirani momenat stvaranja unutar kontinuuma doživljenog od strane ljudskih bića su interesni problemi. Film se bavi propitivanjem ljudske egzistencije koji kroz tu istu prizmu nastoji validirati svijet humanoidnih robota.
Interiors (1978)
Tek neophodan broj likova potrebnih za analizu interpersonalnih odnosa čine okosnicu filma "Interiors". Oko kamere se može posmatrati dvojako, kao poetski glas autora ili vitalni lik filma po imenu Eva (Geraldine Page). Uvodni kadrovi pozivaju gledaoca da kao gost zađe u Evin minimalistično uređeni dom. Svaki član njene porodice se na svoj način bori sa separacijom.
Picnic at Hanging Rock (1975)
Definicija je visokorizična ali neophodna stvar jer se uz njenu pomoć krećemo putanjama svakodnevnog života. Privatnost naše "privatne" sfere je upitna, s tim više što je oblikovana, ograničena, i osuđena na definicije. Svaka od njih nastoji dokučiti i predstaviti osnovu. Tako se film "Picnic at Hanging Rock" može analizirati kroz prizmu kritike postojanja esencije bilo kakvog pojma kojeg poznajemo.
Natural Born Killers (1994)
"Ubij ili ćeš biti ubijen" je jedan od najčešće citiranih zakona prirode. Film "Natural Born Killers" analizira načine razaranja prirode, misleći na prirodni okoliš i pojam ljudske prirode na kakav se inače naviklo. Likovi i njihova djela se mogu shvatiti kao karika u lancu prirode koja se pokazuje kobnom za ostatak njenih stanovnika. Organizacija života je jasna - biljnom i životinjskom svijetu su najbliži oni koji je najviše poštuju.
The Double Life of Veronique (1991)
Prikazana su najmanje tri znaka koja upućuju na buduće zatomljavanje lika Weronike u lik Veronique. To su kiša, prašina, i zemlja. Naime, postoji scena gdje Weronika u zanosu dnevnog sanjarenja zabacuje glavu i dopušta da joj prašina obasipa lice. Na samom početku filma tokom probe hora ona radosno pjeva na kiši. Konačno, scena njene sahrane uključuje ritual bacanja zemlje po kovčegu. Film "The Double Life of Veronique" se može interpretirati na više načina od kojih ću ja ukazati na dva.